U jeku globalne financijske krize (GFC), Kina je zaustavila recesiju okrenuvši brojčanik poticaja na 11.
Ovaj put, zapadne su vlade obećale milijarde dolara državne pomoći jer koronavirus prijeti da usporavanje pretvori u pad, Peking je reagirao gurnuvši iglu na četiri ili pet. Zašto?
Nije kao da je Kina toliko oprezna. 2008. ministar financija Xie Xuren: "Vidio sam GFC kakav jest, daleko ranije od njegovih globalnih partnera i učinio je uslugu svijetu", kaže Taimur Baig, glavni ekonomist u singapurskoj DBS banci.
Sljedeći poticajni paket, koji je prijateljskim državnim bankama preusmjerio u nova vozila za financiranje lokalne samouprave (LGFV) s čistim bilancama, bio je spas za posao i ekonomski spas.
Ovaj put se sva akcija odvija u Washingtonu i Frankfurtu.
Hitna kupnja pandemije Europske središnje banke kupit će državne i korporativne obveznice sve dok je potreban program. Njegova cijena iznosi 750 milijardi eura, ali je zapravo neograničena. Čak je i to stavljeno u sjenu poticajnim paketom od 2 bilijuna dolara koji je 27. ožujka odobrio američki Zastupnički dom.
Kina je bila sporija. Napadnut je sa svih strana: predviđanjima ekonomske nevolje (investicijska banka CICC savjetuje da će 2.6. godine porasti za 2020% i kaže da bi taj broj mogao biti nula ili gora ako recesija padne i traje); široko rasprostranjenom osudom njegove nesposobnosti da sadrži koronavirus kad je imao priliku; i prijetnjom vlastitim skupo održanim planovima za pretvaranje Narodne Republike u visokotehnološku ekonomiju s visokim prihodima do 2030. godine.
Vlada nije bila potpuno neaktivna. Središnja banka usmjerit će kreditnu liniju od 1 bilijuna Rmb malim zajmodavcima. Dopušta bankama da prevrću kredite, zatvaraju oči pred propuštenim plaćanjima i nenaplative zajmove registriraju kao „uspješne“. Čini se da će povećati fiskalni deficit i omogućiti lokalnim vlastima da prodaju više infrastrukturnih obveznica.
No kad se zbroji, sve to nedostaje u odnosu na 'veliku bazuku' na koju je pucao 2008. godine, iznenadivši sve svojim uspjehom.
Neproduktivna ekonomija
Kineski problem - razlog zbog kojeg ne može izbaciti teško topništvo - trostruk je.
Prvo, to nije ista zemlja koja je bila 2008. Još uvijek je bogata, s deviznim rezervama na kraju veljače 2020. od 3.115 bilijuna dolara. Ali ti su brojevi daleko od vrhunca u 2014. od 4 bilijuna dolara. Njegova neproduktivna ekonomija žvače kapital i ispljuva, a proračunski deficit, jednak 4.9% BDP-a prošle godine, rekordno visok, tek će se povećati.
"Za razliku od 2008/09., Kina ovaj put nema" snage "pokrenuti gigantske fiskalne poticaje [mjere] za spas svijeta", kaže Baig iz DBS-a. Ukazuje na podatke Instituta za međunarodne financije (IIF) iz siječnja 2020., koji ukupni domaći dug kao udio u BDP-u stavlja na 310%, najvišu razinu u zemljama u usponu.
Kina će se suočiti s neviđenim vanjskim šokom potražnje
- Taimur Baig, DBS banka
Analitičari Rhodium Group Logan Wright i Daniel Rosen izjavili su u izvješću od 24. ožujka da su kreatori politike: "Ograničeni oštećenim financijskim sustavom koji nije u stanju generirati ni blizu istog obima kredita kao u prošlosti." Većina kredita koje Kina stvara, kažu, idu samo za plaćanje kamata na dug nastao nakon 2008. godine.
Kašnjene reforme, rastući dugovi i gospodarstvo u kojem dominiraju loše vođene državne tvrtke ostavljaju Kinu pred "ružnim izborom", kažu oni. Može djelovati: "Danas manje herojski s poticajem ili povući sve stanice kako bi poduprli trenutnu potražnju tako što ćemo dalje ući u zamku duga kod kuće." Ni tada, dodaju, nema sigurnosti da će sutra biti bolje nego danas.
Bankarski sustav
To nas vodi do drugog razloga: stanja njegovog bankarskog sustava. Prije dvanaest godina Kina se obratila zajmodavcima kako bi im pružila poticaj. Učinili su kako im je rečeno - i balonirali su u veličini. Prema podacima središnje banke, imovina u cijelom sektoru početkom ožujka 292.5. iznosila je 2020 bilijuna Rmb, u odnosu na 64.2 bilijuna Rmb na kraju 2008. godine.
Zbog toga je kineski bankarski sektor danas 4.5 puta veći nego što je bio na početku globalne financijske krize. Ili drugačije rečeno, kad se mjeri ukupnom imovinom, ona čini oko polovice ukupnog globalnog BDP-a. Učetverostručivši se od 2008. godine, domaće banke to više ne mogu učiniti.
Mnogi zajmodavci također se suočavaju s klimavom budućnošću. Nenaplativi zajmovi brzo rastu, s 1.7% u rujnu 2019. na 2.1% u veljači 2020. Prema CBIRC-u, glavni regulator banaka, ukinuta zajmova, minus zajmovi s posebnim naglaskom, u veljači je iznosio 3.3 bilijuna Rmb u odnosu na Pet bilijuna RM2.4 bilijuna.
Tijekom prošle godine Peking je spasio tri zajmodavca, uključujući Baoshang banku i Banku Jinzhou. Na kraju, kažu analitičari Rhodiuma, broj neuspjeha postat će "prevelik da bi ga vlada mogla podržati". Ta je točka došla 2021. Upozoravaju, to bi se moglo dogoditi ove godine.
Stimulans
To nas dovodi do trećeg razloga: jednostavno rečeno, nije jasno može li podražaj djelovati, a još manje što bi učinio.
Zapadna državna pomoć želi održati korporacije na površini, plaćene ljude i netaknute poslove. Ova kriza transformira banke, Euromoneynoted u uredničkom tekstu, u „sastavni dio rješenja“, prenoseći kapital kroz ekonomski i financijski ekosustav.
Kina se suočava s drugačijim, ali daleko oštrijim izazovom. Prva nacija pogođena koronavirusom, sada se prilično vratila na posao. Tvornice i lokali ponovno su otvoreni, a državni mediji pozivaju ljude da troše, a potrošnju uokviruju kao znak odanosti. Snažan skok službenog indeksa menadžera nabave, na 52 u ožujku, s rekordno niskih 35.7 u veljači, nadmašio je većinu očekivanja.
Problem je u vanjskoj potražnji i kontrola koja je izvan njegovih ruku. U Lunarnu novu godinu ušla je krajem siječnja, žonglirajući sa sve većim brojem poginulih od koronavirusa i šokom opskrbe zbog zatvorenih ureda i tvornica. Vlasti su predviđale da se "sve stabilizira do travnja", kaže DBS-ov Baig. "Možete vidjeti zašto tada nisu uveli mjere masovnih poticaja."
No onda se Covid-19 proširio i nakon pada na Zapadu dobio je etiketu globalne pandemije. Problem se sada preokrenuo, jer se Kina suočava s glavoboljom proizvodnje robe koja se ne može otpremiti, odvesti ili izbaciti iz zemlje. "Kina će se suočiti s neviđenim šokom vanjske potražnje", upozorava Baig.
To nije malo razmatranje u gospodarstvu u velikoj mjeri ovisnom o izvozu i funkcioniranju opskrbnih lanaca. Izvoz je u prva dva mjeseca 17.2. pao za 2020% na godišnjoj razini, na 292 milijarde dolara, prema Generalnoj carinskoj upravi, a ti će se podaci vjerojatno pogoršati.
Razduljivanje je i dalje visoko na dnevnom redu Pekinga
- James Dilley, PwC
Postoji konačni razlog zašto je Kina toliko oprezna da prihvati još jedan divovski poticaj i to govori o razini unutarnjeg sukoba unutar Stranke.
Peking je na udaru dileme. Zna da si ne može priuštiti punjenje slavina punog otvora. S druge strane, pribojava se prve recesije od 1976., pada imovine i, ponajviše, krize radnih mjesta. Stopa gradske nezaposlenosti u veljači je bila rekordnih 6.2%, što nitko neće propustiti.
Da ne može reagirati na način na koji bi to želio, objašnjava se i postupkom razduživanja koji je započeo 2016. i, barem službeno, ostaje na snazi.
Prije četiri godine, Peking je sa zakašnjenjem priznao da njegove banke nisu mogle zauvijek kreditirati sve bržim tempom. Prisilila je velike banke da smanje zajmove, otežala malim tvrtkama dobivanje sredstava i izbacila zajmodavce iz sjene, sve pod budnim okom svog vrhovnog bankarskog regulatora Guo Shuqinga. Djelovalo je neko vrijeme. No, tada je Donald Trump došao na vlast i udarcem započeo trgovinski rat i njegovo je gospodarstvo gladno kapitala posustalo.
Kina još uvijek gaji nade da će istjerati svu toksičnost - loši dug banaka, tvrtki za upravljanje imovinom, državnih tvrtki i LGFV-a - iz sustava. "Razduljivanje je i dalje visoko na dnevnom redu Pekinga", napominje James Dilley, savjetnički partner za poslove PwC-a u Hong Kongu.
To je barem njezin javni stav. Stvarnost je takva da je, usprkos četverogodišnjem ciklusu razduživanja, zemlja ušla u krizu Covid-19 u gorem stanju, a ne u boljem. Prema podacima IIF-a, državni je dug rastao 2019. godine najbržim tempom u deset godina.
'Spašavanje i zaštita'
Kamo Kina ide odavde? Slušajući Liu Shangxija, predsjednika ključnog vladinog think-tanka Kineske akademije fiskalnih znanosti, koji je govorio 20. ožujka, pretpostavili biste da je samo spominjanje poticaja u 2020. zabranjeno. "Priroda trenutne politike je spašavanje i zaštita, a ne poticaj", rekao je.
Do sada je odgovor Pekinga bio slijediti "poticaj na pola puta", prema riječima DBS-ovog Baiga, koji pokušava stimulirati potrošnju, povećati likvidnost i upravljati lošim dugom bez preplavljivanja gospodarstva s previše svježih kredita. Čak i ako se radi o bistroj strategiji, "pažljivom balansiranju", prema PwC-ovom Dilleyju, uopće nije jasno hoće li uspjeti.
Ono što je sigurno jest da se Kina, kao i svi, suočava s razdobljem ekonomskog smanjenja bez presedana, upozorava Baig. "Moraju učiniti nešto kako bi podstakli domaću potražnju."
Povećati porez? Malo vjerojatno. Pokušati isprintati put iz problema? Zamislivo. Baig smatra da je vjerojatnost ponovnog kruga poticaja "sve veća", s obzirom na pogoršanje globalnih uvjeta, ali da bilo kakve nove mjere neće biti blizu razmjera iz 2008.
I to s dobrim razlogom, Kina si to više ne može priuštiti.
Signal2forex.com - Najbolji Forex roboti i signali
