Wirecard: Filipinski šef za borbu protiv pranja novca objašnjava istragu

Novosti i mišljenje o financijama

Možete li me upoznati s onim što ste do sada utvrdili o tome kako se situacija Wirecard odnosi na Filipine?

Prvo, izjava guvernera [guvernera Bangko Sentral ng Pilipinasa Benjamin Diokno, također predsjednik AMLC-a] da nijedna od nedostajućih 2.1 milijarde dolara nikada nije ušla u filipinski financijski sustav, ova izjava vrijedi do sada.

Dvije banke spomenute u novinskim izvještajima [BDO Unibank i Banka Filipinskih otoka] porekle su da su imale veze s Wirecardom; izjavili su da su obavijestili vanjskog revizora Wirecarda, Ernst & Young, da su dokumenti koji potvrđuju prisutnost navodnih sredstava lažni; i na kraju su izjavili da su otpustili mlađe časnike koji su sudjelovali u izdavanju tih lažnih dokumenata.

Dolazeći od same Wirecarda, priznao je da nestalih 2.1 milijardu dolara možda uopće nije postojalo.

Dakle, na temelju svih tih utvrđenih činjenica, čini se iz početnog razrađenog slučaja traženja vrlo velike količine novca, svelo se na slučaj u kojem su sudjelovali nevaljali zaposlenici banaka koji su se bavili kriminalnom djelatnošću u zamjenu za financijsku korist.

Unatoč tome, AMLC je i dalje spreman poduzeti mjere i pružiti pomoć bilo kojoj agenciji za provođenje zakona, kako domaćoj tako i inozemnoj, a AMLC neće oklijevati procesuirati one koji su uključeni u punoj mjeri zakona.

Dakle, postat će vam manji izazov ako taj novac nikada nije postojao: slučaj mlađih zaposlenika koji su se lažno ponašali, umjesto da su Filipini upleteni u skandal vrijedan više milijardi dolara. No je li zabrinjavajuće to što mlađi članovi bankarskog osoblja mogu uspjeti sve dok se čini da su to učinili s lažnim dokumentima? Banke same moraju imati pitanja na koja treba odgovoriti.

Da. Podsjetili smo banke da budu stroge prema poznavanju svojih zaposlenika. To je dio naših propisa o sprečavanju pranja novca: oni moraju strogo provoditi svoje postupke poznavanja zaposlenika. I naravno, postoje propusti u unutarnjoj kontroli.

Je li istraga ponašanja banaka pod AMLC-om ili Nacionalnim uredom za istrage?

Za pranje novca i financijsku istragu to će biti AMLC. Za ostala kaznena djela to će biti Nacionalni istražni ured.

I neobičan posao izvršnog direktora Wirecarda [Jan Marsalek] čineći da se čini da je bio na Filipinima kad nije, gdje to pada? Je li to Ministarstvo pravosuđa?

Da, to je još uvijek u nadležnosti Nacionalnog istražnog ureda, a naš NBI dio je Ministarstva pravosuđa. Dakle, to je dio njihove nadležnosti.

Financial Times prošle je godine istaknuo brojne navodne partnerske tvrtke Wirecarda, za koje se čini da sada ne postoje ni u čemu sličnom mjerilu koji su činile da žele sugerirati: ConePay, Centurion Online. Istražujete li njih i njihove veze?

Oni su dio našeg početnog popisa osoba i entiteta od interesa.

Jeste li puno napredovali u njihovom pronalaženju?

Svakako je naša baza podataka ukazala na neke zanimljive događaje.

Nešto o čemu možete razgovarati u ovoj fazi?

Ne. Ispričavam se, ali još uvijek traje istraga, to je sve što mogu reći.

Što je s odvjetnikom Markom Tolentinom [FT je izvijestio da su stanja na računima nestalih sredstava koja su se navodno držala u dvije banke na Filipinima pokazala da Tolentinova tvrtka drži novac u ime Wirecarda. Tolentino je tvrdio da je bio žrtva krađe identiteta, ali je osigurao privremene mjere zabrane kojima BDO i BPI sprečavaju objavljivanje detalja o svojim računima.] Što znamo o njegovoj umiješanosti?

Priznao je da mu se obratilo nekoliko stranaca tražeći od njega da otvori bankovne račune u njihovo ime. To je dio nadležnosti Nacionalnog istražnog ureda i s tim u vezi ga je ispitao. Još uvijek nismo razmijenili note.

Ovo što radimo trenutno je prva faza naše istrage, dok će NBI istraživati ​​druga kaznena djela, a u nekoj ćemo fazi dijeliti bilješke, dijeliti obavještajni informativni izvještaj i izvješće o istrazi NBI-u, a oni će podijeliti s nama rezultati njihove istrage. Sjest ćemo i razgovarati i podnijeti potrebne slučajeve.

Gdje prebiva sposobnost gonjenja, s Ministarstvom pravosuđa ili AMLC-om?

Za slučaj pranja novca to će biti AMLC. Za sva ostala kaznena djela, NBI.

Koliko je za Filipine važno da se u ovoj istrazi smatrate što otvorenijom i transparentnijom?

Naravno, cilj AMLC-a je očuvanje integriteta filipinskog financijskog sustava. A cilj BSP-a je očuvanje financijske stabilnosti.

Ta se dva pojma presijecaju. Ne može biti financijske stabilnosti ako nema financijskog integriteta.

Zbog toga trebamo održati financijski integritet čuvajući se od svih tih shema i sprječavajući upotrebu zemlje kao mjesta za pranje novca. U stanju smo izvršiti svoj mandat kako bismo očuvali financijski integritet svog financijskog sustava.

To se dogodilo u trenutku kada su Filipini nedavno izvršili nadogradnju suverenih država i žele još; i to u vrijeme kada je Radna skupina za financijske akcije [ globalni nadzornik pranja novca i financiranja terorizma] razmatra stavljanje Filipina na sivu listu. Dakle, posebno je važno vrijeme za pokazivanje dobrog upravljanja, zar ne?

Da, to je točno.

Izvješće o međusobnoj procjeni [procjena provedbe mjera za sprječavanje pranja novca i financiranja protuterorizma na Filipinima od strane FATF-a] dogodilo se 2018. godine, pa smo i prije nego što smo započeli reorganizirali svoj ured.

Samo da bismo vam pružili odgovarajući kontekst, želimo biti potpuno funkcionalna financijska obavještajna jedinica (FIU), pouzdana služba za provođenje zakona i tužilaštva, kao i učinkovit nadzornik.

Da bismo to postigli, imamo sveobuhvatne usluge podrške.

Postigli smo nekoliko prekretnica u pogledu postajanja potpuno funkcionalnom FIU-om. Od rujna 2017. izdali smo više od 10 strateških studija.

Na primjer, tijekom našeg preuzimanja nadzora nad terorističkom mrežom povezanom s Isisom proveli smo našu analizu financijskih transakcija s više mreža.

Želimo pokazati da su Filipini spremni i mogu djelovati na takve vrste zločina 

 - Mel Georgie Racela

Prošle godine zabilježen je porast transakcija naših internet kockarnica, pa smo to procijenili sami.

Krajem 2018. bili smo epicentar seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece u Aziji; proveli smo vlastitu studiju i identificirali 700 osoba od interesa, počinitelje i pomagače i podijelili smo to s Nacionalnom agencijom za kriminal u Velikoj Britaniji i Austracom iz Australije. Već nekoliko godina provodimo vlastitu analizu sumnjivih transakcija.

Mi smo hibridna FIU.

Funkcija FIU-a obično uključuje primanje i analizu izvještaja, a zatim njihovo širenje agencijama za provođenje zakona. To je samo jedna od naših funkcija: također provodimo financijske istrage.

Želimo biti pouzdani partner za provođenje zakona, kao i partner tužitelja.

Do sada smo zamrzli i podnijeli prijave za buduće slučajeve protiv financiranja terorizma oko P68 milijuna (1.38 milijuna USD), za rat protiv droge P1.5 milijarde i uspjeli smo osuditi glavnog igrača u slučaju Bangladeš. Dobili smo povoljnu osudu i ona je otišla u zatvor.

Koji su najveći izazovi na vašem putu u obavljanju posla?

Naravno postupak međusobnog ocjenjivanja.

Imali smo vlastitu samoprocjenu prije međusobne procjene i na temelju naše bismo prošli, ali naravno da glumac na licu mjesta nije dijelio isti rezultat, pa je stavljen pod 12-mjesečno razdoblje promatranja [sada produženo na 16 mjeseci zbog Covid-19].

Među preporučenim radnjama koje se od nas očekuju, neke su dio izvršne vlasti, ali uključuju i zakonodavnu i naš pravosudni postupak, i tu se brinem, jer nemamo nikakvu kontrolu nad zakonodavstvom ili pravosuđem.

Imamo dva zakona koja moramo izmijeniti, protuterorizam i pranje novca.

Zakon o borbi protiv terorizma predsjednik je potpisao 3. srpnja i stupit će na snagu u srpnju 2021. Ali moramo dodatno izmijeniti naš Zakon o pranju novca, tako da uključuje porezna kaznena djela, nekretninu i investitore te proširiti naše istražne ovlasti tako da uključuju ovlasti za sudski poziv.

Dakle, trebate više snage. Bi li vam te zakonske promjene dale potrebnu moć?

Da budem iskren, zadovoljni smo svojim moćima.

Za porezne zločine možemo se koordinirati s Uradom za unutarnje prihode. Za agente za promet nekretninama opet neke radnje možemo učiniti neizravno.

Što se tiče dodatnih ovlasti za sudski poziv, ne nalazimo poteškoće u traženju dokumenata jer usko surađujemo s filipinskom nacionalnom policijom i NBI-jem, a oni su ovlašteni za dokumente subpoena, tako da putem njih možemo postavljati zahtjeve.

Ali FATF je standard da te stvari trebaju biti u našem zakonu. Obvezni smo dostaviti i namjeravali smo dostaviti u tom roku od 16 mjeseci.

Zvuči kao da je za učinkovit rad AMLC-a potrebna velika suradnja; nekoliko ste puta spomenuli suradnju s Nacionalnim istražnim uredom, uključujući i Wirecard. Koliko je dobra komunikacija između različitih odjela?

Prisutni su silosi, naravno, ali mi pokušavamo razbiti te silose organiziranjem onoga što nazivamo ciljanim obavještajnim pakiranjem.

Radimo radionice s agencijama; prije održavanja radionice tražimo slučajeve kojima te agencije, NBI ili filipinska nacionalna policija daju prednost, a zatim s njima dijelimo slučajeve koje istražujemo.

Kad sjednemo, razmijenimo bilješke; na kraju imamo popis slučajeva kojima dajemo prioritet: nazivamo ih plodovima s velikim utjecajem i slabo visi.

Nakon toga nabrajamo svoje zadatke, dijelimo dostupne dokaze i odatle dograđujemo svoje slučajeve.

Postoji li način na koji bi Wirecard mogao biti pozitivan za Filipine, pružajući vam priliku da pokažete da nešto možete pravilno istražiti u međunarodnoj javnosti u trenutku kada ste već pod lupom?

Apsolutno. Naravno, ne pozdravljamo niti jedan takav zločin, ali pozdravljamo ovo u smislu da možemo pokazati kako su Filipini spremni na takve vrste zločina u financijskom sustavu.

Naše su akcije bile vrlo brze, odmah smo porekli da je novac ušao u naš financijski sustav. Neki pretpostavljaju da je mogao ući u malim iznosima, ali to bi iziskivalo nekoliko deviznih transfera.

Vidite, 2.1 milijarda dolara ili 1.9 milijardi eura predstavljalo je 5% deviznih depozita filipinskog bankarskog sustava. Taj bi ogroman iznos definitivno poslao crvene zastave ne samo bankama, već i samoj AMLC-u.

U posljednje dvije godine najveći iznos koji smo iskusili u jednom iznosu iznosio je 100 milijuna dolara. Da bi se ta transakcija izvršila u prijenosima te veličine, morala bi biti izvršena 20 puta. Samo jedan transfer od 100 milijuna dolara predstavljao bi crvene zastavice našem sustavu; definitivno ako to učinite 20 puta upozorili bi crvene zastave.

Dakle, da, želimo pokazati da su Filipini spremni i mogu djelovati na takve vrste zločina.