Europljani daju Trumpu prigušan trk u trgovini i sigurnosti

Kao predsjednički kandidat, Donald Trump počeo je govoriti Europljanima 2015. da moraju: (a) smanjiti svoje sustavne i prekomjerne trgovinske suficite sa SAD-om, (b) eliminirati diskriminirajuća trgovinska pravila i prakse kako bi otvorili tržišta za američke tvrtke i ( c) prestati tjerati SAD radi svoje sigurnosti.

Europljani su ga ignorirali, nastavili su vrijeđati potencijalnog upravitelja koji će, kako su mislili, biti sramotno razbijen puno prije glavnog američkog predsjedničkog natjecanja u studenom 2016.

Ali onda, približavajući se danu kada će američki glasači šokirati svijet, Trump je pojačao igru ​​rekavši da je Europska unija neprijateljska skupina, u službi Njemačke, i da je postavljena da se natječe protiv američkih ekonomskih interesa.

Nažalost, od tada se ništa nije dogodilo. Europljani su jednostavno nastavili ignorirati američkog predsjednika. Do sada ove godine, EU ostvaruje suficit po godišnjoj stopi od 158 milijardi dolara u američkoj trgovini.

I sve to uz prijetnje da će agresivno uzvratiti u slučaju da se Washington usudio promijeniti status quo trgovinskih odnosa SAD-a i EU-a. Poruka Trumpu je: samo uzmi — i nemoj praviti valove.

Njemačka — s trgovinskim suficitom SAD-a koji je u prvih pet mjeseci ove godine rastao po godišnjoj stopi od 12 posto — sada je kolovođa pokušaja EU da prestraši Washington ugodnim političkim i gospodarskim približavanjem Kini. Berlin je prošlog tjedna ugostio kineskog premijera Li Keqianga kako bi otvorio velike trgovinske i investicijske tokove s Pekingom i prihvatio kineski poziv da se zajedno suprotstave "američkom protekcionizmu" u obrani "multilateralnog trgovinskog sustava".

A ima toga još. Njemačka u ponedjeljak vodi Europljane na summit EU-a i Kine u Pekingu, dok se SAD bori (a) zaustaviti i preokrenuti svoje trgovinske deficite s Kinom od gotovo pola trilijuna dolara, (b) zaštititi Amerikance i ostale zapadne intelektualnog vlasništva, (c) forsirati strukturne ekonomske promjene u Kini i (d) boriti se protiv kineskih izazova zapadnom svjetskom poretku.

Povrh svega, i vjerojatno da bi umirio svoje kineske prijatelje, njemački ministar vanjskih poslova majstorski je podučavao predsjednika Sjedinjenih Država, putem intervjua u tabloidu u nedjelju, o tome kako se odnositi prema temeljnim interesima Zapada na svjetskoj sceni.

Pitate se kada će Trump stati na noge svim tim glupostima.

Kada je Trump navodno rekao francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu da će Francuska dobiti puno bolji trgovinski tretman od SAD-a ako napusti EU, trebalo je vjerovati da je Trump u potpunosti razumio ekonomski i politički izazov koji EU postavlja Sjedinjenim Državama. Istu misao ponovio je prošli tjedan britanskoj premijerki Theresi May, rekavši joj da bi meki Brexit (ostanak UK-a u zoni slobodne trgovine EU-a) kompromitirao američko-britanski sporazum o slobodnoj trgovini nakon Brexita.

Trump razumije da je EU carinska unija — gospodarska naprava koja promiče trgovinu unutar područja, ali ubija trgovinu sa zemljama izvan EU-a. To je osobito slučaj s poljoprivrednom politikom koju je nametnula Francuska — amblematska značajka protekcionističke tvrđave EU-a koju Trump nikada neće moći otvoriti za farmere Velike ravnice.

Europljani se rugaju trgovačkoj moći koju imaju. Oni, na primjer, ne žele smanjiti svoj uvozni porez od 10 posto na američke automobile na 2 posto koliko SAD naplaćuje na motorna vozila podrijetlom iz EU-a.

Ukratko rečeno, Trump gubi vrijeme pokušavajući promijeniti postojeći transatlantski trgovinski režim. Trebao bi jednostavno reći njemačkim EU šefovima da želi uravnotežene trgovinske račune - odmah. Neka Nijemci smisle kako to učiniti.

Uzgred, Trump bi trebao učiniti istu stvar s Kinom. Neka Kina odluči kako će uravnotežiti trgovinu s SAD-om. A SAD bi se trebao izvući iz posla kineskih strukturnih reformi.

Ništa od ovoga ne znači da bi Washington trebao srušiti G-20 (glavni svjetski ekonomski forum), Svjetsku trgovinsku organizaciju ili Međunarodni monetarni fond. Ali to znači da bi SAD trebao snažno i učinkovito braniti svoje interese na svim tim globalnim platformama - umjesto da se žali jer nije uspio, ili nikada nije ni pokušao, učiniti.

Što se tiče političkih i sigurnosnih pitanja, SAD mora početi odlučivanjem što želi učiniti s Kinom i Rusijom.

Evo primjera: Trump govori Nijemcima da daju milijarde dolara Rusima za uvoz energije dok očekuju da će SAD potrošiti milijarde dolara da ih obrani od Rusije.

To znači da SAD (s Njemačkom i EU) mora odlučiti kakvu sigurnosnu arhitekturu želi s najvećom europskom zemljom. Rusija zauzima otprilike 37 posto europskog kopna, a na tom području živi oko 75 posto ruskog stanovništva.

Svađati se s Europljanima oko njihove potrošnje na obranu također je beskorisna vježba.

Većina europskih zemalja uopće ne zna tko je neprijatelj. Oni na jugu zabrinuti su zbog terorističkih napada i velikog priljeva migranata i izbjeglica iz Afrike i Bliskog istoka. Oni na sjeveru kažu da se boje ruske invazije - strah koji njihovi prijatelji na jugu nazivaju čistom paranojom i stoljetnom mržnjom prema Rusiji.

Italija je, primjerice, tijekom summita NATO-a prošlog četvrtka objavila da neće povećati svoje izdatke za obranu sa sadašnjih 1 posto BDP-a, dok su se njezin predsjednik i ministar unutarnjih poslova svađali oko toga što učiniti s brodom koji prevozi stotine afričkih migranata prema talijanske luke.

Slično, istog dana, češki premijer rekao je da neće kompromitirati svoju proračunsku ravnotežu s većom vojnom potrošnjom, dodajući, uz dozu sarkazma, da SAD gura prodaju oružja Europi kako bi smanjio trgovinski jaz.

Europljani ne žele uravnotežiti svoje račune na američkim trgovinama. Većina njih također nema namjeru povećati izdatke za obranu, prepuštajući SAD-u teret svoje sigurnosti.

Washington mora odlučiti što želi učiniti u vezi s oba pitanja. Trgovina bi trebala biti jednostavna. Europljani bi trebali uskladiti svoje trgovačke knjige sa SAD-om ili se suočiti s ograničenim pristupom američkim tržištima.

Transatlantska sigurnost mogla bi biti stroža, jer bi mogla zahtijevati malo vjerojatan američko-europski dogovor o mjestu i ulozi Rusije. Europljani se boje da bi normalizacija odnosa Washingtona i Moskve svela na irelevantnu sporednu stvar.

Trgovina i sigurnost za atlantsku zajednicu bile su poslovična limenka koja se baca niz cestu. Hrabro, Trump je ta teška pitanja ponovno stavio na vrh svog dnevnog reda, ali sada izgleda kao mađioničar koji je izvukao moći s kojima ne zna što bi.

Ti neriješeni trgovinski i sigurnosni problemi nastavit će uznemirivati ​​američka tržišta imovine u trenutku kada se suočavaju s rastućom inflacijom, sve većim proračunskim deficitom i sve većim trgovinskim jazom.

Komentar Michaela Ivanovitcha, nezavisnog analitičara koji se bavi svjetskim gospodarstvom, geopolitikom i strategijom ulaganja. Služio je kao viši ekonomist u OECD-u u Parizu, međunarodni ekonomist u Federal Reserve Banku u New Yorku, a predavao je ekonomiju na Columbia Business School.